preskoči na sadržaj

Osnovna škola Vladimira Nazora Škabrnja

Login
facebook škole

  

ŠKOLSKI JELOVNIK

RASPORED INFORMACIJA

ŠKOLSKI KALENDAR

Priloženi dokumenti:
Kalendar za sk. god. 2020.pdf

POVJERENIK ZA INFO

Priloženi dokumenti:
Godisnje izvjesce.pdf

PISANE PROVJERE

UPISI U PRVI RAZRED

SAVJETOVANJE OSMAŠA

OFFICE 365

Zaštitite svoju privatnost

Sigurnije na internetu

Ne govoru mržnje

Vremenska prognoza

Kalendar
« Ožujak 2021 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31 1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
Prikazani događaji

Pitanja i odgovori
 Naslov: FAQ

  • Naj 10 pitanja

  • Nedavna pitanja

  • Arhiva pitanja
Brojač posjeta
Ispis statistike od 10. 9. 2014.

Danas: 1
e-Dnevnik za učenike

PORTALI ZA UČENJE

 

_____________________________

Portal za škole 

 

_____________________________

Portal za učenje na daljinu 

  

_____________________________

Školski portal

_____________________________

Hlapićev portal 

_____________________________

KORISNI LINKOVI

 

_____________________________

e - Lektire

 

_____________________________

jezični savjeti

  

_____________________________

Gradska knjižnica Zadar

  

_____________________________

Digitalna knjižnica

_____________________________

Hrvatska enciklopedija

 

_____________________________

CARNet

_____________________________

 

NOVINE I ČASOPISI

Modra lasta

_____________________________

Drvo znanja

 

_____________________________

Priroda

_____________________________

National Geographic

_____________________________

PCchip

_____________________________

Portal znanstvenih časopisa

 

_____________________________

Europska umjetnost

PRISTUP INFORMACIJAMA

eTwinning

Općina Škabrnja

 

RH MUP

 

 

 
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Sjećanje na žrtve Škabrnje i Vukovara
Autor: Rade Marinović, Vesna Aralica, 24. 11. 2014.

17. studenog 2014. godine učenici 8. razreda OŠ "Vladimira Nazora" Škabrnja i OŠ "Petra Preradovića" Zagreb imali su zajednički video susret putem Skypea povodom sjećanja na žrtve Škabrnje i Vukovara.



Učenici iz Zagreba čitali su svoje literarne radove vezane uz posjet Vukovaru, a učenici naše škole čitali su svoje literarne radove vezane uz ratne strahote u Škabrnji.     Susret je završio zajedničkim pjevanjem pjesme Moja domovina.

 


Molitva

Gospodine, svake godine u ovo vrijeme srce jače kuca, oči se zacakle, a suza stidljivo pređe preko obraza za one koji su sve dali za slobodu.

Moju slobodu, ali i za slobodu svakog čovjeka koji udiše ovaj hrvatski zrak, zrak krvlju nevinih pročišćen, zrak uzdasima trpećih zasićen.

Zato sloboda nema cijene, zato je ovo hrvatsko tlo neprocjenjivo, upravo kao i neprocjenjivost trpljenja i za slobodu položenih života: muževa i očeva, žena i majki, sinova i kćeri.

Gospodine, ti koji si nam po svojoj muci i smrti pokazao ljubav koja ide do darivanje vlastitog života nauči nas više cijeniti ovo darovano vrijeme slobode.

Pomozi nam da svoj život proživimo čineći dobro, da svoje darove i sposobnosti iskoristimo za izgrađivanje boljeg svijeta, svijeta mira i ljubavi, svijeta u kojem će osmijeh ukrašavati lice čovjeka.

Gospodine, u nama trajno podržavaj vjeru i nadu da ljubav koja ide do darivanja vlastitog života na kraju ostaje jedino mjerilo ispunjenog života.


 


NA MJESTU NEKADAŠNJE KUĆE MOJE BAKE SAD SU RUŠEVINE OBRASLE KOROVOM

U svakodnevnom životu susrećemo se s raznim nesrećama koje se dogode sasvim slučajno, iz nepažnje, kao što sasvim slučajno pregazimo mrava na putu kojim idemo. No ima i onih nesreća koje nastaju zbog mržnje, pohlepe i ljudske zlobe, u kojima stradavaju nedužni ljudi, naši najmiliji.

Moja je baka stradala u Domovinskom ratu i njezina nesreća zasigurno ne ide u red onih slučajnih, neželjenih, onih mravljih, iz nepažnje. Na nju je nemilosrdno i okrutno i potpuno svjesno nasrnula vojnička čizma.

„Uvijek ću se s radošću sjećati svoje dobre bake. Pamtit ću njezine pite od jabuka, medene kolače, domaći kruh ispod peke. Nitko kao baka nije znao ispričati priču za laku noć, molitvu prije sna…“ sa suzom u oku priča mi moja najstarija sestra.

Tamo gdje se nekada čuo miris kruha i dječji smijeh, sada su samo ruševine obrasle korovom. Nema više sobe u kojoj je baka pjevala uspavanke i učila nas prve korake. Ničega više nema, ostaju samo uspomene i suze na licima dok se sjećamo naših najmilijih. Ostaju samo molitve...

                                                                         Sara Ražov, 6. b





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju